Nekad davno, kad su mobiteli još bili fikcija iz „Znanstvene fantastike“, a internet samo riječ koju si pročitao u nekom tehnološkom časopisu, išli smo u školu s torbama težim od cementnih blokova. Doslovno. Svaki dan smo u njima nosili sve – od hrvatskog, matematike i prirode do likovnog pribora, mape svijeta, pernice veličine kutije za cipele i, naravno, sendviča zamotanog u šuškavu aluminijsku foliju.
📚 Zadaće u bilježnici, bez Googlea i ChatGPT-a
Zadaće su se pisale rukom, u bilježnicu s kvadratićima ili crtama. Nije bilo “provjerim na internetu” – imao si udžbenik, bilješke iz škole i možda stariji brat ili sestru. A ako nisi znao? Snalazi se, prijatelju. Pisali smo zadaće pod svjetlom lampe, šiljili olovke ručno, a ako si imao Tintin tuš ili Parker kemijsku – bio si faca.
🎒 Torba – naš svakodnevni trening
Torba na leđima nije bila modni dodatak. Bila je fizički izazov. Prave kožne torbe s metalnim kopčama, koje su škripile kad bi ih otvorio. Nije bilo “ostavit ću knjige u školi”, jer si svaki dan imao barem 6-7 predmeta. A tko se sjeća razlike između radne i bilježnice za zadaću? Ako si ih pomiješao, vraćao si se doma – pa opet nazad.
✍️ Učitelji koji su znali kad nisi pisao sam
Učitelji su znali sve. Znali su prepoznati mamin rukopis u zadaći. Znali su kad si prepisao od frenda. Iako si mislio da si pametno stavio točkicu grafitnom olovkom na ispravne odgovore kod testova na zaokruživanje – oni su to već vidjeli sto puta.
📅 Raspored u glavi i na zidu
Sjećate li se rasporeda zalijepljenog iznad stola? Ručno ispisan, ukrašen naljepnicama, često zalijepljen selotejpom preko tapete ili ormara. Tamo si znao kad je tjelesni, kad se nosi likovni, kad je glazbeni – i kad “slučajno” zaboraviš knjigu za kemiju.
🧼 Miris gume i mrlje od tinte
U bilježnicama su bile greške – i to je bilo normalno. Gumice su ostavljale crne mrlje, a tuš je curio ako nisi pazio. Prve naljepnice, ukrasi na koricama, pa čak i spomenari koje smo skrivali među knjigama, bili su dio te naše svakodnevice.
Danas djeca imaju tablete, aplikacije, pametne satove i Google u džepu. Mi smo imali Enciklopediju znanja u 24 sveska, znojem natopljene leđa i torbu koja nas je pripremala za život puno bolje nego teretana. Ali jedno je sigurno – škola tada imala je svoju posebnu čar. I bez obzira koliko teška bila, nosili smo je s ponosom.
