Skočiti padobranom
Zašto? Trenirate za invaziju na Irak ili samo padate na jeftina uzbuđenja? Želite sudjelovati u spektakularnom sletu za otvaranje Olimpijade ili vam je baš fora da vam se od adrenalina izokrenu crijeva? Doista to želite ili ste se upravo spetljali s frajerom koji se bavi s osam vrsta ekstremnih sportova pa se bojite da će misliti da nemate ni trunka avanturističkog duha? Skakanje padobranom iz zabave nije zabranjeno, ali uvijek postoji mogućnost da se padobran NE otvori, a što ćete onda misliti o svom avanturizmu? Uvijek postoji i mogućnost da vam se padobran otvori, ali krivo doskočite i, štajaznam, slomite nogu. Povrh svega, nemojte se zavaravati – strah koji osjetite nakon što vas (za, nemojmo zaboraviti, nezanemarive pare) netko gurne iz aviona, nije nimalo ugodan. Ni bezrazložan. I još nešto. Prije nego što skočite, porazgovarajte s nekim tko je iz nekog razloga morao skakati padobranom iz aviona. Baš me zanima što će vam reći o skakanju padobranom iz puke šege i zezancije.
…Letim?…
Prokrstariti Europu autostopom
Priznajem, ima ljudi kojima takav način putovanja odgovara. Da vam kaubojsko autostopiranje, gužvanje po vlakovima i smrad po hostelima baš i ne odgovaraju, shvatiti ćete na jednom takvom putovanju. I ubrzo uvidjeti da postoje i bolji načini jeftinog putovanja po Europi od hipijevskog backpackinga.
Prvo na što morate biti spremni kad s ruksakom na leđima i inter-rail kartom u džepu obilazite Europu jest ta da će vam se većina putovanja sastojati od histeriziranja oko pronalaženja mjesta na kojem ćete te večeri spavati, hvatanja sljedećeg vlaka, padanja u bed kad shvatite da su u njemu sva mjesta popunjena, pronalaženja mjesta na kojem se možete oprati a da nije popločeno stafilokokima. Događat će vam se i da od silnog umora zaspite na klupi na željezničkoj stanici pa vas policija pred jutro tjera kao zadnju skitnicu, može vam se dogoditi da vas pokradu, u jednom ćete trenutku garantirano smrditi kao kuga i tako redom. Sva ona pozitivna iskustva – upoznavanje različitih ljudi, putovanje egzotičnim krajolicima, tulumarenje, avantura – možete doživjeti i drukčije, no ako bez gore pobrojanog nikako ne možete zamisliti život – samo naprijed!
Istrčati maraton
Rekreacija je divna stvar. Trčanje je korisna i zdrava aktivnost. Bez imalo ironije, ako ste odlučili trčati, samo dajte. Ali zašto, zaboga, maraton? Da biste sebi ili tko zna kome dokazali da možete? Pa svatko može! Oprah ga je istrčala! Bandić ga je istrčao! Uz dovoljno vježbe, možete vi pretrčati i cijelu Dalmatinu, ali zašto? Kao i svi natjecateljski sportovi, maraton nosi hrpu neugodnosti koje vjerojatno ne bi ušle u vašu definiciju smislenog života. Prvo i prvo, od svakoga tko nije profesionalni trkač zahtijeva najmanje godinu dana treniranja. Drugo i drugo, moguće su svakojake ozljede ili barem vrlo neugodni bolovi te težak umor. Treće i vjerojatno ne posljednje, trčanje 42 kilometra nikome normalnom ne može biti zabavno! Zato, ako niste sportaš, vjerski fanatik ili običan mazohist, zaboravite maraton. Ništa time ne dokazujete, ništa važno ne postižete i baš ništa ne propuštate ako ga ne istrčite. Plus, iza leđa će vas nazivati “graničnim slučajem”.
Posjetiti Taj Mahal/ piramide u Egiptu/ Eiffelov toranj…
Naravno, Taj Mahal divna je građevina, “vječna suza na obrazu vremena”, kako ju je nazvao Tagore, mijenja boju ovisno o dobu dana i sjenama koje na nju padaju i tralalalalala. Bila sam pred njim i doista ne mogu poreći sve lijepo što o Taj Mahalu govore, ali iskreno, ne mogu tvrditi ni da me live doživljaj opčinio više nego fotografije u putopisnim brošurama. Povrh toga, dok sam gledala fotke u brošurama, niz leđa mi se nije spuštao potok znoja zbog nesnosne vrućine, u rebra me nije gurao milijunti turist s fotićem i nisam jurila u potrazi za dobrim WC-om zbog crijevnog parazita koji ćete, cijepljenju unatoč, u Indiji garant zaraditi negdje treći-četvrti dan. Slično je i s piramidama u Egiptu. Fotke nam ne pokazuju da se nalaze tik uz naselje nalik Trnskom ili nekom napuštenom detroitskom kvartu. I na oba je mjesta sve prepuno smeća koje ostavljaju gomile turista, sve redom uvjerenih da to moraju vidjeti (čitaj: uslikati digitalnim fotićem preko nečije glave) prije nego što umru.
Ne poričem da neke kulturno-prirodne znamenitosti vrijedi posjetiti, pogotovo ako za to imate osobni razlog (umjetnik ste i želite ih slikati na platnu uživo, imate vjerske razloge, oduvijek ste sanjali o tome), ali nijedna vam neće nedostajati ako je ne posjetite prije smrti. Odaberite one koje odgovaraju vašim mogućnostima, sklonostima ili interesima (npr. nemojte se penjati do Machu Picchua ako nemate kondicije ili imate astmu) i pripremite se na to da obilazak tog mjesta ni po čemu neće biti duhovno i intimno iskustvo koje ćete nositi u srcu do smrti.
Biti huligan
Zašto bi netko morao proći taj obred današnjih klinaca I biti huligan? Hoćete li se time uspjehom pohvaliti mami i tati? Sve mlađe generacije furaju “kape i šalove” a nisu ni svjesni da si mogu upropastiti život samo jednom gluposti .Ako vas toliko veseli razbijanje tuđih stvari, deranje u tramvaju, neprocjenjiva gostovanja vašeg kluba, huliganstvo je za vas. Sada, ali za 10 godina će vam možda biti žao, te ćete se žaliti onom čuvaru zatvora u kojem ste već 2 godine.
Tetovirati se
Što tetovaža govori o vama? Da ste kreativni, slobodna duha, pomalo buntovni? Da hrabro odabirete vlastito tijelo kao medij samoizražavanja i poruke u koju vjerujete? Da ste misteriozni, seksi i opasni? Ili da ste se zbog uskakanja u uniformu otkačenog individualca spremni podvrgnuti prilično bolnom unakazivanju kože, e da bi vam za cijeli život na trbuhu, ramenu, bedru ili dupetu ostala blesava črčkarija? Tipujem na ovo zadnje. Svi znamo priču o Johnnyju Deepu koji si je dao tetovirati “Winona forever”, a onda, nakon što je romansa s Winonom završila u zahodu, izvodio krivine i prepravio tekst u “Wino forever”, što znači “zauvijek vinoljubac”, i to ne onaj koji obilazi otmjene podrume i enoteke, nego onaj koji pije vino u kartonskom škarniclu. Čuli smo i za priče o mladim curama koje su na pupku tetovirale pupoljak, koji se desetak godina nakon toga, dok su pod pupkom nosile plod seksepila svoje tetovaže, pretvorio u rascvali karfiol. Drugim riječima, tetovaža bi vas kad-tad mogla osramotiti.
Mislim, samo izvolite, tetovirajte tigra, kineski simbol sreće, keltski pleter ili divlju ružu, ali budite, molim vas, svjesni da nit ste po tome jedinstveni nit ste kreativni nit ste buntovni. Samo ste odlučili nešto našarati na tijelu i to za cijeli život.
Svaka čast!
Otići na Woodstock, Glastonbury
Prijeći ćete tisuće kilometara, potrošiti hrpu love koju ste uštedjeli radeći preko Student-servisa, spavati u smrdljivom i mokrom šatoru dobrih pola kilometra od najbližeg čučavca samo da biste bili dio razularene gomile ispred pet-šest bendova koje zapravo baš i ne volite, ali ste plesali na tri njihove pjesme na tulumu? Trpjet ćete onih istih sto idiota koji obilaze rock-festivale da bi na njima žonglirali zapaljenim štapovima, nosili harlekinske šešire, prodavali ecstasy i vegetarijanske hamburgere sa salmonelom? Stajat ćete do koljena u blatu i navući višemjesečnu upalu sinusa dok će vam ona jedna cura koja se uvijek na festivalima penje na nečija ramena, skida majicu i slika se u toplesu zaklanjati pogled? Ako su to priče koje jednog dana morate ispričati unucima ili nešto što svakako morate staviti na blog, tko sam ja da vam sudim. Ali ako sve to kanite poduzeti samo zato što se smatra iberkul potezom u krugovima u kojima se krećete, bolje vam je da izmislite da ste bili tamo.
Priuštiti si vikend u wellness centru
Postoji li iritantnija trendovska riječ koja je u zadnjih desetak godina navalila na sve svjetske jezike od riječi “wellness”? Možda samo “detoks” (koji je često dio wellnessa) i “Brangelina” (koja vjerojatno obožava wellness). Ne poričem da u sklopu onoga što se u novije vrijeme naziva wellnessom ima i zgodnih stvari: masaže i jacuzzi su ugodni, neki kozmetički tretmani fora. No kad se sjetim svog pokušaja uživanja u wellness vikendu koji sam svojedobno osvojila, bude mi smiješno. Da, masaže su ugodne, ali teta u luksuznom wellness centru ne baš luksuznog hotela najprije me polegla u polumračnu sobu, potom zapalila svijeće od čijeg me smrada odmah zaboljela glava, a onda pustila neku plinki-plonki mjuzu od koje su mi se zgrčili guzni mišići, rekla mi je zbog “opuštanja i atmosfere”. Skoro sam joj rekao: “Gle, ak hoćeš da se opustim u dobroj atmosferi, daj mi da zapalim cigaretu, popijem viski i pusti mi tahnjavu.” No prve dvije stvari veliki su no-no u wellnessu.
Biti do kraja iskren s curom/dečkom/mužem
Može, ali zadnjih dvadeset sekundi na samrtnoj postelji. Ili ako planirate uživo inscenirati “Teksaški masakr motornom pilom”. U svim ostalim slučajevima, manite se tupavih ideja.
Strastveno se poseksati s neznancem
Strastven seks s tajanstvenim neznancem kao ultimativni doživljaj koji morate iskusiti prije no što umrete odlična je ideja. Pogotovo ako želite umrijeti od AIDS-a.
